Priče u koje možete zaroniti

Mit o ljetnoj knjizi nije nastao ni iz čega. Ljeto je savršena prilika za čitanje, iz više razloga, a primarno zbog mira koji pruža zagrijano slobodno vrijeme. Konkurencija „produhovljenom“ ubijanju vremena je žestoka i dolazi u formi ekrana na kojem je dostupno doslovno sve. Ali prepustiti se udarima audiovizualnog dopamina s mobitela ili potpuno zaroniti u priču s ukoričenog papira nije isto, pa dobrim dijelom i baš zato beletristika bilježi porast prodaje ususret i tijekom ljetne dokolice. Knjiga je svijet u kojem se možete izgubiti na plaži. I nikada ne vjerujte onima koji vam kažu da je „ljetna literatura“ isključivo ona zbog koje morate dio mozga ostaviti kod kuće. Plaža je ljetna knjižnica i spremna je i otvorena za sve.

Uz Odivljenje i strop apartmana može postati zvjezdano nebo

S pogledom u stranice knjige kao što je Odivljenje, čak i strop apartmana može postati zvjezdano nebo, išarano sazviježđima koje krase naslovnicu romana Richarda Powersa. Divljenje Odivljenju idealno je zagrijavanje, priprema za stvarni noćni odlazak pod zvjezdani pokrov. Powersova vječna preporuka jest ta da je riječ o dobitniku Pulitzerove nagrade za roman Iznad svega, koji je napisao 2018. godine. Odivljenje, prvi roman koji je objavio nakon Pulitzera, nalazi život u ljudima koji traže život u svemiru, s pričom o ocu i sinu, posebnima u svakom pogledu, astrobiologu koji njeguje svoju djetinju znatiželju tražeći biologiju na egzoplanetima i njegovu jednako znatiželjnom devetogodišnjem autističnom sinu s nekoliko potencijalnih bihevioralnih dijagnoza i nerijetko ratobornim, bipolarnim odnosom prema svijetu. Žena i majka Alyssa umrla je dvije godine ranije i njezin „duh“ lebdi nad cijelom pričom, kao treći krak odnosa koji se javlja u sjećanjima, djelima zapisanima u vremeplovu svemira.

Načelno, Odivljenje koketira s distopijskom znanstvenom fantastikom, smještajući radnju u blisku budućnost oštećenog planeta i društva, u kojem otac, udovac Theo Byrne i mali Robin, zaljubljenik u prirodu, žive crpeći snagu iz međusobne ljubavi. Što nas uz znanost i fantaziju kao najvidljivije motive romana vodi do obiteljske drame, daleko suptilnije, nježnije niti vodilje sage koja bi vam ljetovanje mogla obojiti drugačijim pogledom na morski odraz mjesečinom osvijetljenog noćnog neba.

Uzbudljiv i intrigantan roman koji zaslužuje biti u vašem kovčegu

Ako želite na ljetovanju dodatno zaposliti mozak, Manijak je spreman udovoljiti pozivu. Naslovu unatoč, Manijak nije skandinavski triler po kojem je Netflix snimio seriju, nego novi primjer fascinantnog književnog mikrožanra u kojem čileanski autor Benjamin Labatut spaja roman, biografiju, znanstveni rad i esejistiku. Manijak je nasljednik Labatutove „publicističke beletristike“ i njegove prethodne stilsko-žanrovske miješalice, hita Kada više ne razumijemo svijet, zbirke priča iz 2020. sazdanih sudarom fikcije i fakta, mašte i biografije nekolicine slavnih znanstvenika.

Manijak se prodaje kao nefikcijski roman ili kao fikcijska biografija „najpametnijeg čovjeka 20. stoljeća“, kako glavnog protagonista naziva Labatut, a riječ je o Johnu von Neumannu, znanstveniku mađarskog porijekla koji je briljirao u kvantnoj fizici i radio na stvaranju atomske bombe. Manijak je povijest suvremenog svijeta ispričana kroz povijest njenih glavnih protagonista, o kojima se u javnosti i ne zna koliko bi trebalo. Projekt Manhattan dobio je svoj popkulturni makeover u nedavnom filmskom blockbusteru Oppenheimer (2023), a Labatut priču produbljuje s novim protagonistima i fenomenima, kao što su razvoj umjetne inteligencije te život i djelo Paula Ehrenfesta. Ehrenfest je bio fizičar blizak s Einsteinom, a u povijest je ušao, osim po jednadžbama, i po tome što je skončao samoubojstvom, nakon što je ubio svoga sina. Je li on bio taj manijak iz naslova? Ne. Naslov knjige pomalo je zbunjujući, zapravo ga možda i nije trebalo prevoditi, jer je riječ o imenu računala MANIAC I, što je skraćenica za Mathematical Analyzer Numerical Integrator and Automatic Computer Model I, što je bio prvi model računala koji je Neumann sa svojim timom pokrenuo 1952. godine. Labatut pokazuje zavidno umijeće da nešto što ima potencijal zazvučati kao sveučilišno predavanje pretvori u melodiju uzbudljivog i intrigantnog romana koji zaslužuje biti u vašem kovčegu s kupaćim gaćama.

Odlutajte s Lutalicama

U kovčegu bi trebalo biti mjesta i za Lutalice Hao Jingfang. Ako vam Manijak zvuči „premanijakalno“ za ljetno uživanje, odlutajte na more s Lutalicama i pridružite se trendu kineske znanstvene fantastike koji se, nakon što je Netflix adaptirao Problem triju tijela Liu Cixina, pretvorio u sveopći lov na novi kineski hit sličnog predznaka i snage. Možda će ovaj roman ekonomistice i fizičarke Hao Jingfang zadovoljiti lovce? Lutalice nas vode u 2196. godinu, 100 godina nakon rata između ljudske kolonije na Marsu i ljudi na Zemlji. U pokušaju uspostave trajnog mira, „Marsovci“ dolaze na Zemlju širiti znanje o svojoj kulturi, što pratimo iz dviju perspektiva, one 18-godišnje djevojke s Marsa, koja je provela pet godina na Zemlji i filmaša sa Zemlje koji snima dokumentarac o delegatima s drugog planeta. Ovaj originalni twist unutar klasične priče o „izvanzemaljcima“, s ljudima kao autsajderima stasalima na izvanzemaljskoj koloniji savršeno se poigrava motivima uvrnute ljudske prirode, uz politički kontekst sukoba kapitalizma i kolektivizma, diktatorima kao „herojima revolucije“, spletki i korupcije.

Roman za čitanje noću,
po mogućnosti u kući

Ako se u svom ljetnom eskapizmu želite rashladiti vjetrom sa sjevera, Jo Nesbø je uvijek tu negdje. Napunio je svaku drugu Ikeinu policu, a ni košare s knjigama u supermarketima ga nisu zaobišle, pa nije čudo da ovaj autor rafala bestselera slovi za najprodavanijeg norveškog pisca svih vremena. Drugim riječima, postao je simbol žanrovskog mainstreama, jedan od najtraženijih majstora trilera, vodećeg novomilenijskog skandinavskog kulturnog izvoza. Ali evo i preokreta, dostojnog žanra – Nesbø je odlučio postati Stephen King pa je tako napisao horor Kuća noći! Iako u svojoj srži mračan triler, Kuća noći je ipak esencijalno teen horor kao stvoren za holivudsku adaptaciju. U središtu strave nalazi se 14-godišnji Richard Elauved, koji je izgubio roditelje u kućnom požaru pa živi s rođacima u izoliranom gradiću. Nitko mu ne vjeruje kada im pokuša objasniti da je prijatelj iz razreda nestao nakon što ga je usisala telefonska govornica u šumi! S Kućom noći, Nesbø je pokazao da nije ostao imun na retro trend oživljavanja teen horora 1980-ih, započet popularnošću serije Stranger Things, a iako je roman podijelio fanove, baš zato što je drugačiji od svega na što su navikli, glavna je stvar ostala nepromijenjena: baš kao i s većinom Nesbøvih trilera, tako i s ovim hororcem, pričati što se događa dalje značilo bi pokvariti čitanje, pa umjesto da čitate o tome što piše u Kući noći, pročitajte kako je Nesbø napisao Kuću noći. Po mogućnosti po noći, u kući. More je samo dodana vrijednost.

Zabavan road trip s antijunakom kojeg je teško ne voljeti

Ako se iz svoje ležaljke želite izgubiti u globalnoj putopisnoj avanturi, upoznajte Arthura Lessa, neuspješnog pisca na pragu pedesete, koji jede, moli, voli i glumi Phileasa Fogga putujući svijetom kako bi skupljajući milje bježao od svega što ga čeka na početnoj točki: činjenice da je mu je dugogodišnja veza propala, baš kao i njegovi pokušaji spisateljske karijere. Srećom, gospodin Less u romanu Less Andrewa Seana Greera zabavlja sebe i čitatelje pokušavajući sastaviti slomljeno srce lutanjem po uzbudljivim koordinatama, kao što su Sahara na udaru pješčane oluje ili kršćanska zajednica na jugu Indije, uz Berlin, Japan, Maroko, Meksiko...

Greer je za Less osvojio Pulitzera, stvarajući inspirativan i zabavan putopisni self-help roman koji je prodao kao satiru na putopisne self-help romane. Less je jednako tako i trbuhozborac autorova obračuna s pritiscima literarnog establišmenta, koliko i urnebesno zabavan globalni road trip samospoznaje s antijunakom kojeg je teško ne voljeti.

Komična drama u kojoj svatko može pronaći komadić sebe

Virginie Despentes krizom srednjih godina bavi se na svoj, ženski način. Njezina antijunakinja Rebecca glumica je koja je ušla u pedesete godine života, a i ona ima pisca za antijunaka. Zove se Oscar, ušao je u četrdesete i baš kao i Less, muči se s pisanjem novog romana. Ali umjesto da putuje i pronađe sebe pa konačno i prave rečenice i pravu ljubav, on se drogira i ne zna kako da odgaja tinejdžericu. Likovi su to iz povratničkog romana Dragi seronjo, novog napada na sve i svašta s potpisom francuske književne provokatorice koja je uronila u pandemijski internet pa oslikala posljednjih pet godina Zapada kroz isprepletanje jezika društvenih mreža i alata klasične književnosti. Dragi seronjo, kao što nam naslov sugerira, nema puno kočnica pa ako svoje ljeto uz knjigu ne vidite u atomskom sudaru fikcije i znanosti, niti u zabavnim žanrovskim lutanjima kao što su putovanje u horor i iscjeljiteljsko putovanje svijetom, možda ste skloniji loviti zeitgeist s Virginie Despentes. Ona je, srećom, čvrsto odlučila svoj aktivizam, ma koliko glasan i jasan bio u svojim obračunima na frontovima heštegova metoo i lockdown, podrediti emocijama bogatoj komičnoj ljudskoj drami u kojoj svatko može pronaći komadić sebe i pri tome se vraški dobro zabaviti.